IZVAN OKVIRA
Valentina Otmačić za N1: Tuzla je dragulj Bosne i Hercegovine, a njezino iskustvo mira nedovoljno je poznato

Zašto su neke zajednice tijekom ratova devedesetih uspjele izbjeći međuetničko nasilje, dok su druge podlegle nacionalizmu i podjelama? Upravo je to pitanje bilo polazište višegodišnjeg istraživanja Valentine Otmačić, doktorice mirovnih studija i autorice knjige Oaze mira u pustošima rata: Konstruktivni otpor nasilju 1990-ih u lokalnim zajednicama Gorskog kotara i Tuzle.
Gostujući u emisiji Izvan okvira na N1, snimljenoj tijekom ovogodišnjeg History Festa u Sarajevu, Otmačić je govorila o svojim istraživanjima, iskustvima iz Tuzle i Gorskog kotara te važnosti očuvanja sjećanja na zajednice koje su uspjele sačuvati multietnički karakter usred ratnih sukoba.
Otmačić je doktorica mirovnih studija koja je doktorirala na Sveučilištu u Bradfordu u Velikoj Britaniji, jednom od najpoznatijih europskih centara za istraživanje mira i sukoba. Tijekom karijere radila je na međunarodnim projektima izgradnje mira i transformacije sukoba, uključujući angažman u Libanonu, a danas djeluje pri Centru za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci, gdje obnaša dužnost zamjenice predstojnika.
"Godine 2010. upisala sam doktorat iz mirovnih studija i primijetila da se moje kolege uglavnom bave nasiljem. Uzroci i posljedice nasilja dosta su dobro objašnjeni i opisani. Međutim, ono o čemu nismo dovoljno razmišljali jest zašto se u nekim zajednicama dogodilo da ne podlegnu nasilju, posebno nasilju unutar zajednica temeljenom na identitetu", rekla je Otmačić.
Ideja za istraživanje rodila se daleko od Balkana, tijekom njezina rada u Libanonu.
"Dok sam radila u Libanonu, jedan dio Bejruta ostao je etnički nepodijeljen. Ljudi su nastavili živjeti zajedno unatoč podjelama koje je donio Libanonski rat. Tada sam shvatila da su se slični primjeri događali i kod nas, ali vrlo rijetko. Većina zajednica podlegla je snažnoj struji nacionalizma i podjela koja je zahvatila i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu", kazala je.
Tijekom istraživanja identificirala je dvije veće zajednice koje su uspjele očuvati zajednički život različitih etničkih skupina – Tuzlu i Gorski kotar.
"Zanimalo me kako su te zajednice prevenirale nasilje. Znamo koliko su posljedice masovnog nasilja strašne i koliko su desetljeća, pa i generacije, potrebne za oporavak. Upravo zato izuzetno je važno učiti od onih koji su uspjeli spriječiti nasilje", istaknula je.
„Otkrila sam riznicu hrabrosti da se ne mrzi“
Govoreći o ljudima koje je upoznala tijekom istraživanja, Otmačić kaže da ju je najviše impresionirala njihova spremnost da se odupru logici mržnje i etničkih podjela.
"Otkrila sam čitavu riznicu znanja, mudrosti i hrabrosti, prije svega hrabrosti da se ne mrzi. Upoznala sam ljude koji su smatrali da njihova zajednica više ne bi bila ista kada bi postala monoetnička", rekla je.
Takav pristup, dodaje, bio je suprotan dominantnim politikama devedesetih.
"To je bio sasvim drukčiji odnos prema prošlosti od onoga koji su promovirali etnonacionalistički lideri. Oni su na svim stranama poticali sjećanja na negativnu prošlost i na ono što su drugi učinili nama, dok su pritom zanemarivali ono što smo mi učinili drugima."
Zašto se o Tuzli i Gorskom kotaru tako malo govori?
Prema riječima Otmačić, primjeri Tuzle i Gorskog kotara ostali su na margini javnog sjećanja upravo zato što dovode u pitanje dominantne interpretacije ratova devedesetih.
"Kontrola nad narativima vrlo je snažna i vidi se po tome koliko su malo poznati primjeri poput Tuzle ili Gorskog kotara. Nećete ih pronaći u udžbenicima povijesti niti u muzejima. To su subverzivna sjećanja jer narušavaju neke osnovne postavke o sukobu, njegovim uzrocima i dinamici", smatra ona.
Dodaje kako je mnogima teško prihvatiti činjenicu da je nasilje na lokalnoj razini ponekad bilo moguće izbjeći.
"Ovi primjeri smetaju dominantnim narativima jer pokazuju nešto što je mnogima teško prihvatiti, osobito ljudima koji su bili žrtve ratnog nasilja – da je nasilje u nekim sredinama bilo moguće spriječiti."

Strateški cilj: sačuvati živote i zajednički život
Otmačić ističe da ju je tijekom rada posebno impresionirala jasnoća cilja ljudi koji su vodili Tuzlu kroz ratne godine.
"Nakon istraživanja ostala sam u prijateljskim odnosima s ljudima u obje zajednice. Oduševila me jasnoća strateškog cilja, a taj cilj bio je sačuvati živote i zajednički život svih nacionalnih skupina na području Tuzle", rekla je.
Naglašava da takav rezultat nije mogao biti djelo pojedinca.
"Znamo da to jedna osoba ne može postići. Potrebna je skupina ljudi na pozicijama moći koja će zajednički osmisliti drukčiji smjer od onoga kojim je išao ostatak Bosne i Hercegovine te na njemu ustrajati tijekom rata i nakon njega."
Prema njezinim riječima, upravo je sposobnost lokalnih lidera da definiraju i dosljedno provode takvu strategiju bila jedan od ključnih razloga zbog kojih je Tuzla uspjela sačuvati društvenu koheziju u razdoblju kada su se diljem zemlje produbljivale etničke podjele.
Vladavina prava kao ključ opstanka zajednice
Jedan od najvažnijih elemenata koje je uočila u Tuzli i Gorskom kotaru bilo je očuvanje multietničke strukture institucija.
"U ključnim strukturama očuvana je nacionalna raznolikost stanovništva, za razliku od mnogih drugih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje su pripadnici manjinskih zajednica otpuštani iz policije i drugih institucija", navela je.
Takva politika, kaže, imala je izravan utjecaj na osjećaj sigurnosti građana.
"Ako ste pripadnik manjine i vidite da su pripadnici vaše nacionalnosti uklonjeni iz policijskih snaga, vrlo je vjerojatno da ćete se osjećati manje sigurno. Potrebno je voditi računa o percepcijama i emocijama ljudi. U Tuzli i Gorskom kotaru primijetila sam snažnu privrženost vladavini prava, unatoč ratnim okolnostima", pojasnila je dr. Otmačić u razgovoru za N1 BiH.
„Tuzla je dragulj Bosne i Hercegovine“
Govoreći o Tuzli danas, Otmačić ne skriva divljenje prema gradu koji je postao središnja tema njezina istraživanja.
"Tuzla je dragulj Bosne i Hercegovine, a iskustva njezinih ljudi nisu dovoljno poznata niti dovoljno iskorištena. To je primjer zajednice koja je, unatoč iznimno teškim okolnostima, uspjela očuvati građanski identitet", poručila je.
Smatra kako bi iskustvo Tuzle trebalo sustavnije dokumentirati i promovirati.
"Mislim da je iskustvo Tuzle potrebno bolje dokumentirati i bolje promovirati, premda sam svjesna da je nekim ljudima to teško prihvatiti, osobito onima koji su sami bili žrtve ratnog nasilja."
Zaključuje kako priča o Tuzli i Gorskom kotaru nije samo povijesna zanimljivost, nego važna lekcija za budućnost.
"Ako želimo razumjeti kako graditi mir, moramo učiti od onih koji su ga uspjeli sačuvati onda kada je to bilo najteže", poručila je hrvatska naučnica Valentina Otmačić gostujući u emisiji Izvan okvira.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare